Okrugli stol o borbi protiv nasilja nad ženama (dodani zaključci)
Svoja djelovanja i iskustva vezana uz provođenje Protokola međusobno su prezentirali predstavnici Opće bolnice i bolnice hrvatskih veterana Zabok, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Prekršajnog suda u Zlataru, SOS telefona i savjetovališta za žene žrtve nasilja KZŽ, centara za socijalnu skrb iz Zaboka, Krapine, Zlatar Bistrice i podružnice Obiteljski centar Krapina. Na okruglom stolu sudjelovala je i zamjenica župana za društvene djelatnosti Jasna Petek koja je zahvalila sudionicima na dolasku i svemu što rade tijekom cijele godine. „Statistike su nažalost još uvijek loše. U našoj zemlji godišnje imamo više od 20 ubijenih žena. Žrtve nasilja su u više od 90% slučajeva žene i zato tijekom cijele godine svi zajedno informiramo javnost, da preventivnim akcijama spriječimo nasilje, a naravno da i pomognemo žrtvama“ – rekla je zamjenica župana Jasna Petek i istaknula kako nažalost još uvijek ima velik broj neprijavljenih slučajeva nasilja. Prisutne na Okruglom stolu pozdravila je i saborska zastupnica Marija Puh koja je svim sudionicima također zahvalila na „Radite jako puno, na tome vam jednostavno treba odati priznanje, ali i još više vas motivirati“, rekla je saborska zastupnica Puh. Među naglascima u izlaganjima ističemo nerijetku povezanost alkoholizma i nasilničkog ponašanja, te neke od problema u borbi protiv nasilja: žene često ne prepoznaju da određeno ponašanje predstavlja nasilje, ,amkal špdrđle sustava u zaštiti žena, pozitivni stavovi (mladih) prema nasilju te slika koja u javnosti stvara o žrtvi i počinitelju.
Okrugli stol je u suradnji sa SOS telefonom i savjetovalištem za žene žrtve nasilja Krapinsko-zagorske županije održan u Domu kulture u Donjoj Stubici, a svi zaključci će se naknadno objaviti kako bi bili dostupni široj javnosti. Među okupljenima bili su i gradonačelnik Donje Stubice Nikola Gospočić, gradonačelnica Zlatara Jasenka Auguštan Pentek i načelnica Mača Mladenka Mikulec.
Kratka izlaganja održali su: Josipa Vdović iz Opće bolnice i bolnice hrvatskih veterana Zabok, Željko Lež iz Policijske uprave Krapinsko- zagorske, Stanislava Erdelja iz Centra za socijalnu skrb Donja Stubica, Tanja Cujzek iz Centra za socijalnu skrb Zabok, Maja Smrekar iz Centra za socijalnu skrb Krapina, Davorka Forko iz Centra za socijalnu skrb Zlatar Bistrica, Dunja Horvat iz Podružnice Obiteljski centar Krapina, Jadranka Kiš Šaulovečki s Prekršajnog suda u Zlataru, Nina Očko iz SOS telefona i savjetovalište za žene žrtve nasilja KZŽ.
Zaključci:
1. Iz izlaganja se može zaključiti da je u 2017. godini zabilježen manji broj prijava nasilja u obitelji, no to nije mjerodavan pokazatelj da je došlo i do smanjenja obiteljskog nasilja.
Utvrđeno je da mali broj prijava slučaja obiteljskog nasilja dolazi od strane odgojno – obrazovnih ustanova i zdravstvenih ustanova. U tom smjeru bilo bi potrebno organizirati edukaciju za liječnike primarne zdravstvene zaštite kao i ustanove ne samo o pravnim aspektima, nego i o psihološkim i socijalnim aspektima te posljedicama nasilja kako bi bolje razumjeli ponašanja žrtvi koja njima djeluju neracionalno, te razgovarati sa školama vezano uz poteškoće koje oni pronalaze u procesu prijave obiteljskog nasilja.
2. Postoji potreba sustavnog mehanizma dugotrajne psihosocijalne podrške žrtvama nasilja, obzirom da je žrtve nasilja teškomotivirati na duže savjetovanje.
3. Za učinkovite rezultate nužna je kontinuirana suradnja svih institucija, te razmjena informacija.
4. Postoji jedna određena kategorija žrtava koje izlaze iz nadležnosti CZSS-a (osobe koje nemaju mlt. djece, a žive u zajedničkom kućanstvu manje od tri godine).
5. Primijećeno je od strane centara za socijalnu skrb da su žrtve samoinicijativno potražile smještaj u sigurnim kućama te su smještene bez rješenja centra za socijalnu skrb.
6. Sama prijava nasiljarezultira najčešće samo velikim financijskim troškom za obitelj. Rijetko se počinitelj nasilja izdvaja iz obitelji, već i dalje nastave živjeti zajedno. U tom smislu nedostaje kontinuirani rad sa žrtvom i sa počiniteljima nasilja.
- Iz izlaganja se može zaključiti da je u 2017. godini zabilježen manji broj prijava nasilja u obitelji, no to nije mjerodavan pokazatelj da je došlo i do smanjenja obiteljskog nasilja.
Utvrđeno je da mali broj prijava slučaja obiteljskog nasilja dolazi od strane odgojno – obrazovnih ustanova i zdravstvenih ustanova. U tom smjeru bilo bi potrebno organizirati edukaciju za liječnike primarne zdravstvene zaštite kao i ustanove ne samo o pravnim aspektima, nego i o psihološkim i socijalnim aspektima te posljedicama nasilja kako bi bolje razumjeli ponašanja žrtvi koja njima djeluju neracionalno, te razgovarati sa školama vezano uz poteškoće koje oni pronalaze u procesu prijave obiteljskog nasilja.
- Postoji potreba sustavnog mehanizma dugotrajne psihosocijalne podrške žrtvama nasilja, obzirom da je žrtve nasilja teškomotivirati na duže savjetovanje.
- Za učinkovite rezultate nužna je kontinuirana suradnja svih institucija, te razmjena informacija.
- Postoji jedna određena kategorija žrtava koje izlaze iz nadležnosti CZSS-a (osobe koje nemaju mlt. djece, a žive u zajedničkom kućanstvu manje od tri godine).
- Primijećeno je od strane centara za socijalnu skrb da su žrtve samoinicijativno potražile smještaj u sigurnim kućama te su smještene bez rješenja centra za socijalnu skrb.
- Sama prijava nasiljarezultira najčešće samo velikim financijskim troškom za obitelj. Rijetko se počinitelj nasilja izdvaja iz obitelji, već i dalje nastave živjeti zajedno. U tom smislu nedostaje kontinuirani rad sa žrtvom i sa počiniteljima nasilja.
