Međunarodni dan bijelog štapa

Bijeli štap je zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu. Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu, dala je Guilly d’Herbmont, 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.

Najvažniji je preduvjet neovisnog življenja svake osobe, pa tako i osobe s oštećenjem vida kretanje. To je jedan od ključnih problema. Iako postoje institucije koje se bave obučavanjem slijepih i slabovidnih za samostalno kretanje, još uvijek ima podosta velik broj slijepih i slabovidnih koji nisu obuhvaćeni tom obukom koja im je neophodan preduvjet za samostalno i neovisno življenje. Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide i zbog toga oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.

U Hrvatskoj je registrirano više od 45.000 osoba kod kojih su sljepoća i znatna slabovidnost uzrok invaliditeta, od kojih je više od 4.200 slijepih osoba. Na području Krapinsko-zagorske županije od 1955. godine djeluje Udruga slijepih KZŽ, s ciljem poboljšanja kvalitete života svojih članova i njihovom integracijom u društvo.