U Bedekovčini otkrivena spomen ploča 31. inženjerijskoj bojni HV-a – sjećanje na hrabre ljude koji su oslobađali Hrvatsku

Otkrivanjem spomen ploče na zgradi Srednje škole u Bedekovčini danas je svečano obilježena 30. obljetnica ustrojavanja, formiranja, mobiliziranja i upućivanja na ratište samostalne 31. inženjerijske bojne Hrvatske vojske.

Samostalna 31. inženjerijska bojna Hrvatske vojske nastala je 22. veljače 1994. godine, dok je prva mobilizacija uslijedila 7. travnja 1994. godine. Bojna je popunjavanja vojnicima inženjerijske vojne specijalnosti sa područja svih šest Ureda za obranu Krapinsko-zagorske županije i jednim manjim dijelom s područja grada Zagreba. Kroz nju je prošlo oko 300 pripadnika, a tijekom ratnog puta imala je 3 poginula i 10 ranjenih pripadnika.  Svečano obilježavanje i postavljanje spomen ploče organizirali su Krapinsko-zagorska županija, Općina Bedekovčina i Hrvatski časnički zbor Hrvatskog zagorja. Spomen ploču su na kraju svečanosti otkrili pripadnik Bojne Ivan Boršić i udovica prvog zapovjednika Bojne Marija Petković.

Župan Željko Kolar zahvalio je Časničkom zboru na ovoj inicijativi, te još jednom naglasio važan doprinos 31. inženjerijske bojne u Domovinskom ratu. „Zapovjedništvo i brojni članovi su u trenutku formiranja Bojne već bili iskusni ratnici sa stažem od nekoliko godina u Domovinskom ratu i zbog toga je i samo formiranje išlo glatko i vrlo brzo su krenuli u konkretne akcije. Imali su znanje, imali su hrabrost i imali su iskustvo.  Naš predsjednik Zoran Milanović, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, često govori: „Mali broj hrabrih, najhrabrijih ljudi su stvorili hrvatsku državu”. Ovi dečki su bili među njima. Nakon postavljanja ove spomen ploče imat ćemo mjesto gdje ćemo moći doći, upaliti lampuš, položiti cvijeće i prisjetiti se svih onih koji više nisu među s nama te se zapitati jesmo li u miru napravili sve što smo mogli da bi njihova žrtva iz rata bila opravdana“, poručio je župan Željko Kolar, dok je načelnik Općine Bedekovčina Darko Ban izrazio svoje zadovoljstvo što je upravo zgrada Srednje škole Bedekovčina odabrana kao mjesto trajnog spomena na 31. inženjerijsku bojnu. „Oni su odavde kretali u oslobađanje Lijepe Naše. Iz škole koja je u Domovinskom ratu ustupila učenicima i profesorima Srednje škole Novska da u  ovim prostorima organiziraju i svoju školsku godinu. Zbor narodne garde imao je skladište oružja u objektu škole na Gliništu, a više djelatnika škole bilo je u vojnim postrojbama u obrani Domovine od 1991. do 1995. godine“, istaknuo je načelnik Ban.

Predsjednik Hrvatskog časničkog zbora Hrvatskog zagorja Ernest Bifel podsjetio je da je 31. inženjerijska bojna rasformirana 1999. godine u Čakovcu. „Spletom raznih okolnosti, a ponajviše što su nažalost vrlo brzo umrli njezin zapovjednik i njegov zamjenik, bojnik Petković i poručnik Vodolšak, postrojba sve do danas nije zasebno obilježavala svoje obljetnice. Postavljanje spomen ploče na pročelju srednje škole prilika je i da se mlade generacije prisjete svojih djedova, očeva, svojih sumještana koji su se u ratu morali braniti i izboriti za svoju suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku. Neka ova spomen ploča i kod mladih potakne domoljubni osjećaj, kao što je u Domovinskom ratu nosio sve hrvatske branitelje“, poručio je predsjednik Časničkog zbora Bifel.

„Budite ponosni na svoj ratni put!“

Svečanost je svojim dolaskom uveličao i izaslanik predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Zorana Milanovića brigadir Ivica Teklić. „Imali ste itekako značajan doprinos u Domovinskom ratu. Budite ponosni na svoj ratni put te svoju hrabrost i ljubav prema Domovini prenesite i na mlađe naraštaje“, poručio je izaslanik predsjednika Republike Hrvatske brigadir Ivica Teklić.

Predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora Siniša Hajdaš Dončić istaknuo je da je u Domovinskom ratu sudjelovalo 10 posto populacije Hrvatskog zagorja. „Da nije bilo vas, tko zna kakve bi se granice pisale i bismo li danas mogli živjeti u jednoj slobodnoj demokratskoj državi kakva je Hrvatska. Naravno da ništa nije idealno, ali zato smo svi tu, vi, mi i svi drugi dionici društva da neke stvari pokušamo učiniti boljim, pravednijim jer mi u Zagorju najbolje znamo da postoje razlike između prava i pravde. To možda nije iz drugih krajeva Hrvatske ne shvaćaju, ali mi da i zato puno pohvala Časničkom zboru i županu Željku Kolaru što ove važne stvari nisu prepustili zaboravu“, rekao je saborski zastupnik Hajdaš Dončić.

Na svečanom obilježavanju bili su i izaslanik ministra obrane Josip Cigula – voditelj Područnog odsjeka za poslove obrane Krapina, izaslanik načelnika Policijske uprave krapinsko – zagorske Mario Hrastinski, gradonačelnik Krapine i saborski zastupnik Zoran Gregurović, načelnica Konjščine Anita Curiš Krok, ravnateljica Srednje škole Bedekovčina Vera Hrvoj, predstavnici brojnih braniteljskih udruga s područja Republike Hrvatske i Republike Slovenije, pripadnici 31. inženjerijske bojne te obitelji poginulih i preminulih pripadnika Bojne. U glazbenom programu nastupila je sopranistica Josipa Lončar s  pratnjom Darjane Blaće Šojat.

RATNI PUT

Ratni put samostalne 31. Inženjerijske bojne je na svečanosti iznio jedan od inicijatora obilježavanja i pripadnik Hrvatskog časničkog zbora Hrvatskog zagorja Zdravko Senčar:

Prva mobilizacija bojne uslijedila je već 7. travnja.1994. i sa dijelom snaga upućena je u Gliboki jarek, vojno skladište koje je skoro pa nestalo u stravičnoj eksploziji tog dana. Tamo rade sa dijelom snaga na uklanjanju posljedica eksplozije. U studenom 1994., u suradnji s 36. inžpont bojnom Dabrovi iz Siska rade na razminiravanju crte razgraničenja u Nebojanskom džepu na Banovini. U VRO „Bljesak“ sudjeluju na uklanjanju dijelova raketa Orkan i „zvončića“ nakon raketiranja Zagreba a nakon završetka operacije na razminiravanju oslobođenih područja.

Mobilizacija za  VRO Oluja kreće 02.08.1995. Inženjerci 31. inžb među onima su koji prvi ulaze u Petrinju. Započinju suradnju s 2.gbr HV „Grom“ i zapovjednikom inženjerije Gromova, opet Zagorcem, Zvonimirom Kantolićem. Gromovi su smješteni u danas znanu vojarnu „Predrag Matanović“ (nekad vojarna JNA Vasil Gačeša) u kojoj su, nakon razornog potresa,  privremeni smještaj pronašli stradalnici sa Banovine.

Pioniri (stručnjaci za eksplozive) 31.inžb promptno pristupaju razminiravanju vojarne i njene okolice kako bi se rad i život u vojarni odvijao sigurno i nesmetano. Obavljajući jednu od najtežih i najopasnijih inženjerijskih, ali i općenito, borbenih zadaća, razminiravanje minskog polja, a sve kako bi se osigurao siguran i neometan ulazak ljudi i motornih vozila u nedavno u Oluji oslobođenu Petrinju, smrtno stradavaju dva inženjerca iz bojne. Prilikom razminiravanja aktivirala se je protupješačka mina, tzv. Promovka,  te na licu mjesta pogibaju Robert Kraljić i Velimir Gadner, a teško su ranjena još petorica pripadnika bojne.

Bojna ima i zadaće izrade zaklona za bojevo djelovanje i zaštitu tenkova „Gromova“ i ostale borbene i neborbene tehnike na području uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom uz rijeku Unu. Također, bojna radi na izradi vojnog puta na pravcu Hrvatska Kostajnica (uz Unu) – s. Kukuruzari (u središtu Banovine). Uređuju vojarnu Čerkezovac, pomažu Civilnoj zaštiti na asanaciji terena nakon bojevih djelovanja na području cijele Banovine a zimi strojari postaju „zimska služba“.

Pri prolasku Vlaka slobode s Predsjednikom Tuđmanom od Zagreba prema Kninu i Splitu rade na protuminskom osiguranju pruge.

31.inžb. vrlo brzo iza Oluje sudjeluje i u operaciji Una 18. i 19.09.1995. Jedna od zadaća  bojne je da raščisti od mina i inženjerijski pripremi prilaz do rijeke Une za amfibijski transporter na gusjenicama namijenjen za prijevoz preko vodene prepreke, u širem području Hrvatske Dubice, kako bi se formiralo amfibijsko mjesto nasilnog prelaska, tj.  „forsiranja“ rijeke. Tijekom izviđanja od rafala iz neprijateljeve teške strojnice pogiba vojnik Zvonko Duk koji je bio na zadaći pregleda i razminiravanja zone radova. a gotovo je istog trenutka ranjen i poručnik Nenad Pavlić Ćupo.

Bojna radi i u zadarskom zaleđu. Tu izvodi inženjerijske radove na osposobljavanju magistralnog dalekovoda Nin – Obrovac i Zadar – Obrovac. U Zadru su i na ispomoći  inženjerijskoj satniji 4. gbr „Pauci“ na zadaćama održavanja i osposobljavanja njihovih inženjerijskih strojeva. Sve su zadaće više nego uspješno izvršene.

Istovremeno, na Banovini se radi na razminiravanju i raščišćavanju trase dalekovoda s. Pračno – Komarevo, a onda i dalekovoda s. Pračno – Sunja. To traje do jeseni 1997. godine. Radi se i u Pakracu i Lipiku na raščišćavanju oštećenik objekata. Surađuju intenzivno s 38. inžpont bojnom Dabrovi iz Siska.

Jedan pionirski vod iz sastava bojne radi na razminiravanju prilaska u Domovinskom ratu srušenom mostu u Pokupskom (negdje na pola toka Kupe između Karlovca i Siska) kako bi se moglo prići njegovoj rekonstrukciji. Rade i u svojem Zagorju. U Krapini izvode sve radove do asfaltiranja na izgradnji parkirališta Doma zdravlja Krapina, te ulice kod Sportskog centra Krapina, danas nazvane Ulica 103. brigade HV. U vojarni Stubička Slatina izvode radove na izgradnji heliodroma i uređuju zapuštene raketne položaje nekadašnje raketne baze JNA. Ponovno su i u Glibokom Jarku. Vojno skladište, prepuno teškog streljiva, goriva i ostale ratne tehnike (čak 400 tona), gotovo je izbrisano sa lica zemlje. Ostale su teške posljedice po okolinu te mnogo oštećenog i neeksplodiranog topničkog streljiva, mina, kazetnih bombi, raketnog goriva. Mirisi zaostali nakon eksplozije su snažni, grizu za nos i oči. O zračenju ili širenju otrovnih tvari može se svašta reći. Intenzitet rada je velik a opasnost neslućenih razmjera. Jedan od sudionika, Branko Antolić, reći će kako je svaku večer redovito povraćao, što od nakupljenog stresa prilikom deaktiviranja i prikupljanja minsko-eksplozivnih sredstava, što od nepodnošljivog mirisa koji se je širio. Kada bi se prikupila određena količina eksplozivnih sredstava ona bi se utovarila u kamion, krajnjim oprezom prevozila na vojni poligon 33. inženjerijske brigade HV na Cerovcu u široj okolici Karlovca i tamo kontroliranom eksplozijom uništavala.

I konačno, nakon do tada izvršenih svih zadaća,  po zapovijedi, 31.inžb seli u Čakovec i predaje sva tehničko-materijalnih sredstava  čakovečkoj 34.inžb i time 31. svibnja 1999 . god. prestaje s postojanjem.

Osim poginulih pripadnika tijekom izvršavanja borbenih zadaća, ubrzo nakon završetka Domovinskog rata, od raka oboljevaju, a za koji se pouzdano može reći da je imao uzroke u ratnim zbivanjima, te umiru Zapovjednik bojne, bojnik Nenad Petković, njegov zamjenik poručnik  Antun Vodolšak i stožerni narednik Čedomir Radovanović. Koliko njih još kao i njihova imena, nažalost, ne znamo.

Postrojba slijednica ratne 33. inženjerijske brigade HV, Inženjerijska pukovnija Karlovac, danas čuva sjećanje na ratne inženjerijske postrojbe pa tako jedan od inženjerijskih desantnih čamaca, i to onaj s brojem 31, nosi naziv „Stubička Slatina“ po 31. inženjerijskoj bojni, odnosno njezinom sjedištu. Spomen ploča s nazivima ratnih inž. postrojbi, među njima i 31.inžb, također stoji u vojarni Kamensko kod Karlovca. Trajno će sjećanje ostati i nakon današnjeg događanja baš tu, u Bedekovčini, na zgradi SŠ Bedekovčina, mobilizacijskom zborištu bojne i mjestu s kojeg je odlazila u obranu Lijepe naše, a onda i u njeno oslobađanje.

Danas s ponosom možemo reći kako je sve svoje zadaće 31. inžb HV izvršila hrabro, odlučno i bez ostataka držeći se inž. krilatice: „uvijek u poslu, ništa bez nas.“