Zagorje
Bajka na dlanu

Keglevićeva straža – povijesna postrojba Krapinsko-zagorske županije

Datum objave: 18. prosinca 2008.

Keglevićeva straža od danas je povijesna postrojba Krapinsko-zagorske županije, potvrđeno je jednoglasno na današnjoj sjednici Županijske skupštine. Ova elitna postrojba će se koristiti u reprezentativne svrhe Krapinsko – zagorske županije, a također će sudjelovati u svim manifestacijama koje organizira Županija. Krapinsko-zagorska županija je u svrhu očuvanja povijesnog i kulturnog identiteta zagorskog kraja pri čemu nije zanemariva i potreba njegove turističke valorizacije krenula u institucionalizaciju svoje povijesne postrojbe. Postrojba je formirana po vojnom ustroju , a Župan je po položaju nadzapovjednik «Keglevićeve straže».
Povijesna postrojba «Keglevićeva straža» dolazi iz pregradskog područja odnosno Kostela, a osnovana je 2002. godine kao ogranak nadaleko poznate udruge «Kostelska pištola». Iste godine primljena je u «Savez povijesnih postrojbi Hrvatske vojske» udrugu koja na nacionalnoj razini okuplja i potiče suradnju među udrugama povijesnih postrojbi, koja je i dio Europske asocijacije povijesnih postrojbi. Keglevićeva straža je jedina postrojba s područja naše županije koja je u tom Savezu odnosno i ima status  Hrvatske povijesne postrojbe u Hrvatskoj vojsci.
 
Straža čuva “Kristov grob” u kostelskoj crkvi
«Keglevićeva straža» dobila je ime prema hrvatskoj plemenitaškoj obitelji Keglević koja je 21. prosinca 1523. godine, Kostel i vlastelinstvo kao i krapinske posjede, otkupila od Jurja Brandenburškog, a posljednji su pripadnici loze boravili u Pregradi do prodaje svojih posjeda krajem 19. stoljeća. Keglevićevi vojnici, između ostalog, imali su svrhu čuvati zapadne granice Hrvatske i svrstavaju se među graničare, a nadzirali su posjede i puteve od Štajerske do Krapine.     U usmenoj predaji ostalo je zapamćeno da su Keglevići, još dok su stanovali u Kostelgradu, u uskrsno vrijeme slali naoružanu počasnu stražu u kostelsku župnu crkvu da čuva Kristov grob. Straža se smjenjivala od Velikog petka do Uskrsa kada je pucanjem objavljivano da je Krist uskrsnuo. Tako su ovaj najveći kršćanski blagdan obogatili detaljem koji je prerastao u običaj i kao takav, uz neke se preinake održao do naših dana.