Elizabeta Končić Trlek – dobitnica nagrade „Grigor Vitez“ za najbolji tekst za mladež
Nagrada “Grigor Vitez” je nagrada koja se dodjeljuje za dječju knjigu u Hrvatskoj. Prva je nagrada u tom području u Hrvatskoj. Područje koje se nagrađuje je književni tekst i ilustracije, unutar vremenskog razdoblja od protekle godine. Među nagrađenima ove godine je i Elizabeta Končić Trlek, koja radi kao defektologinja u OŠ Veliko Trgovišće a koja je primila nagradu za najbolji tekst za mladež u romanu Pošta za Li.
Obrazloženje Stručnog povjerenstva: „Dok vam netko ne kaže, ne povjeri ili čak napiše u knjizi, jednostavno ne vjerujete koliko je djece nesretno u svom najsretnijem životnom razdoblju – djetinjstvu. Takva knjiga je Pošta za Li Elizabete Končić Trlek. Djevojčica Li skupila je dvanaest godina i šest razreda, ali nema mamu, nema tatu, ima samo tetu Nadu i privremeni stan u privremenoj bivšoj zgradi Doma za nezbrinutu djecu. I već to, ta bivša svrha kuće u kojoj živi, šalje snažnu poruku čitatelju: budi oprezan kad govoriš o djevojčici Li. Jer, ona ima poštara, ima želje da joj poštar donese bilo što što bi predstavljalo kopču između Li i njene prošlosti, Li i njene budućnosti. Priča o takvoj djevojčici može se ispričati samo na poseban način. A autorica je taj način pronašla. I to beskrajno pažljivo, s mjerom, puna nadahnuća i razumijevanja, ali bez patetike i krupnih riječi kakve odrasli obično koriste za slične priče koje su pokupili usput. Zbog toga životna priča djevojčice izgleda blisko, razumljivo, nadahnuto i drago. Nježno prije svega. Ona, mala Li putuje satima autobusom do škole, ali samo onda kad negdje u gradivu zapne. Što kaže autorica time? Mala Li nije obično dijete i u njezinu djetinjstvu ne ide sve kao podmazano. Ona ima prijatelje oko sebe, ali samu sebe još traži. Uz put toga traganja, kao lišće uz poznate joj stazice, ona nalazi ljubav za tetu Nadu, ona otkriva da odrasli, za priču važan gospodin Krop, nisu uvijek u pravu. I tako, nizanjem sličica jedne sudbine autorica nam uvećava sliku o njoj, dajući mogućnost da sam čitatelj shvati o čemu se tu radi. Bez upotrebe grubih medicinskih i sličnih izraza. Mala Li nije bolesna, nije odbačena, nije predmetom podsmjeha. Ona je jednostavno dijete sudbine koje ponekad nije najsretnije. I što je posebno važno, jezik autorice je dječja priča, onako kako najmlađi između sebe izmjenjuju osjećaje i sumnje, snove i stvarnost. I još važnije – nijednoga trenutka ta priča nije tužna.“
Ovim putem čestitamo gđi. Elizabeti Končić Trlek na dodijeljenoj nagradi!
