Međunarodni dan bijelog štapa
Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu. Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu, potječe još iz 1930. godine. No, tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
Prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2019. godini registrirane su 27.092 osobe s oštećenjem vida, što čini 5,3% ukupnog broja osoba s invaliditetom, uz prevalenciju od 7%. Prema dijagnozama koje u potpunosti ili većoj mjeri invalidiziraju osobu, u Hrvatskoj je registrirana 14.321 osoba s vidnim poremećajem i sljepoćom. Sljepoćom se smatra oštećenje vida koje je dovelo do totalnog gubitka vida, kada nema nikakvih vizualnih podražaja, te oštećenje vida s kojim osoba ima osjet svjetla ili ostatak vida do 2 posto na boljem oku s korekcijom ili bez nje. To se smatra pravom sljepoćom.
Najvažniji je preduvjet neovisnog življenja svake osobe, pa tako i osobe s oštećenjem vida kretanje. To je jedan od ključnih problema slijepih osoba. Iako postoje institucije koje se bave obučavanjem slijepih i slabovidnih za samostalno kretanje, još uvijek ima podosta velik broj slijepih i slabovidnih koji nisu obuhvaćeni tom obukom koja im je neophodan preduvjet za samostalno i neovisno življenje. Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide i zbog toga oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.
Sljepoća je uvijek bila i bit će teška invalidnost te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih. Moderna tehnologija uvelike olakšava život slijepim osobama, ali bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invalidnosti.
Neophodno je stalno praćenje potreba i problema slijepih osoba jer se uz svakodnevni napredak tehnologije i poboljšanja olakšava svakodnevica i unaprjeđuje kvaliteta njihovog života. Za slijepe i slabovidne osobe izuzetno je važna psihosocijalna i profesionalna rehabilitacija. Provodi se s ciljem osposobljavanja za izvršavanje svih radnji potrebnih za samostalno življenje, podiže nivo samostalnosti i sposobnosti sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života.
Na području Krapinsko-zagorske županije od 1955. godine. djeluje Udruga slijepih Krapinsko zagorske županije, koja okuplja oko 110-tak članova. Članovi pokrivaju cijelo područje Krapinsko zagorske županije. Županija financijski podupire udrugu putem natječaja i sufinancira djelatnicu u udruzi, vodeći se činjenicom da je razumijevanje zajednice za potrebe slijepih i zajedništvo ključ razvoja i podrške u većoj samostalnosti i integraciji slijepih i slabovidnih osoba.