Održan okrugli stol „Udruge u kriznim situacijama“
Manifestaciju Dani otvorenih vrata udruga organizira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske kao godišnji događaj koji se održava u cijeloj Hrvatskoj s ciljem informiranja javnosti o radu udruga u lokalnoj i široj zajednici. Tema ovogodišnje manifestacije bila je “Krizna situacija = šansa za novi početak?“.
Tijekom okruglog stola razgovaralo se o tome što se posljednjih godinu i pol događa ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu, kako pandemija uzrokovana COVID-19 virusom i kako potresi koji su zaista potresli dijelove Hrvatske, utječu na rad i održivost udruga, s posebnim naglaskom na udruge na području Krapinsko-zagorske županije.
Razgovaralo se o institucionalnoj održivosti udruga, radu s korisnicima/cama u vrijeme pandemije, o potresu koji je također utjecao na rad udruga, te o spremnosti jedinica lokalne i regionalne samouprave na spremnost za odgovore na potrebe udruga za vrijeme pandemije.
Panelisti i panelistice okruglog stola bili/bile su redom:
Nikolina Bertol, zamjenica koordinatorice Mreže udruga Zagor
Zvonimir Babić, predsjednik Multimedijalnog centra STUB-KLUB
Mirjana Janžek, predsjednica Udruge distrofičara Krapina
Mario Draganić, predsjednik Županijske podružnice udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Krapinsko-zagorske županije
Davor Šimunović, ravnatelj, Društvo Crvenog križa Krapinsko-zagorske županije
Tamara Jovičić, izvršna direktorica Udruge IKS, Petrinja
Nikola Gospočić, gradonačelnik Grada Donja Stubica
Martina Šarić, viša stručna suradnica za društvene djelatnosti, Grad Zabok
Martina Gregurović Šanjug, pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku,
branitelje i civilno društvo, Krapinsko-zagorska županija
Helga Može, upraviteljica Zaklade za poticanje partnerstva i razvoj civilnoga društva
Moderatorica okruglog stola bila je Ivana Radanović, predsjednica Savjeta za razvoj civilnoga društva KZŽ.
Zaključci okruglog stola:
Rad u udrugama i prije ove krize sam po sebi je vrlo izazovan, stresan, dinamičan, zahtijeva konstantno balansiranje između provedbe aktivnosti i povlačenje sredstava za provedbu istih. Situacija sa korona krizom dodatno je otežala rad i opstanak organizacija, produbljena je razlika između profesionalnih organizacija i organizacija koje funkcioniraju isključivo na volonterskoj osnovi. Održivost i kontinuiran rad samih udruga narušeno je iz više razloga. Došlo je do značajnih smanjenja sredstava iz državnog proračuna odnosno brojni planirani javni natječaji nisu raspisani, obrada postojećih je sporadična, višemjesečno/godišnje se čeka na rezultata i potpisivanje ugovora o provedbi projekata/program. Sve zajedno se negativno odražava na financijsku održivost organizacija civilnoga društva što neposredno utječe i na zadržavanje stručnog kadra.
Ukoliko gledamo 2020. godinu, brojni nacionalni natječaji nisu raspisani (Ministarstvo znanosti i obrazovanja – „Natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih“, Središnji državni ured za demografiju i mlade i demografiju – Poziv za financiranje projekata usmjerenih mladima. Ukoliko gledamo ESF natječaje, dugo iščekivani natječaj – Podrška programima usmjerenim mladima – faza 2 bio u najavi već 2019., no u revidiranom godišnjem planu 2021. isti je izostavljen.
Kada gledamo dugogodišnji proces od predaje projektne prijave pa preko obade i naposljetku ugovaranja, za pojedine ESF natječaje taj proces je trajao 2 godine, primjer ESF natječaj „Tematske mreže za društveno-ekonomski razvoj te promicanje socijalnog dijaloga u kontekstu unapređivanja uvjeta rada“, prijave su išle sredinom listopada 2018., a prve informacije odnosno čišćenje proračuna išlo je krajem kolovoza 2020., dok je sama provedba započela je početkom studenog 2020.
Svijetli primjer podrške održivosti udruga je nastavak pružanja podrške od Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva odnosno kroz natječaje – Institucionalne podrška stabilizaciji i/ili razvoju udruge (područje demokratizacija, udruge iz Domovinskog rata u RH, udruge osoba s invaliditetom i udruge koje nisu primile podršku).
Stabilnosti i kontinuitetu rada organizacija civilnoga društva uvelike doprinosi provedba višegodišnjih programa, prepoznatost organizacije civilnoga društva od strane lokalne zajednice, dobivena podrška od strane JLP(R)S, te dugogodišnja međusektorska/sektorska suradnja i partnerstvo. Korona kriza pokazala je važnost i ulogu OCD-a osobito ovog volonterskog dijela.
Definiranje i donošenje ključnih strateških dokumenata treba biti kontinuirano, žurno i u koraku sa aktualnim događanjima kako bi se izbjegle zakašnjele reakcije. Još uvijek nemamo aktualne strateške dokumente za rad s mladima i organizacije civilnoga društva, Nacionalni program za mlade vrijedio je do 2017., Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva za naredno razdoblje još uvijek je u procesu izrade.
Što se tiče rada s korisnicima, brojne udruge su prekinule svoje aktivnosti tijekom pandemije, te su se brojni korisnici zatvorili u svoje domove (osobito oni koji su pod većim zdravstvenim rizikom). Naravno, određen broj udruga nastavio je s radom, te su svoj rad prilagodile novim uvjetima i mogućnostima, aktivnosti su se počele provoditi online, a svakodnevna komunikacija s korisnicima se odvijala putem telefona, društvenih mreža, poruka, mailova. Ponekada komunikacija nije išla kako bi trebala, osobito kod članova- osoba starije životne dobi, koje ne koriste modernu tehnologiju, koji nemaju Internet, niti su informatički vješti i pismeni. Kod pojedinih udruga došlo je do povećanja potrebe za uslugama, a rad putem različitih online platformi nije dolazio u obzir.
Povećala se socijalna izoliranost članova, protiv koje se ustvari borimo, te je ostavila dugotrajnih posljedica na članove. Prisutan je veći strah, otuđivanje od ljudi, smanjenje komunikacije, depresija, narušeno je zdravstveno stanje (i mentalno i fizičko). No, opet, naznake od nekih članova idu ipak više u smjeru da su svjesniji što znači imati slobodu, te da će ih ova pandemija ipak potaknuti da više koriste aktivnosti koje im se nude, da će više imati potrebe za socijalnim kontaktima nego online kontaktima.
Među korisnicima je nastala panika i strah jer su se bojali da će izgubiti određene usluge te da će ostati prepušteni sami sebi. Pojedine usluge su obustavljene, one za koje se procijenilo da se u tom trenutku bez njih može. Za pojedine usluge za koje je bio ključan kontakt, poput usluge asistenata, gdje su korisnici ovisi o direktnoj pomoći asistenata, bilo je potrebno procijeniti situaciju kako bi se rizik od zaraze smanjio na minimum. Pojedini asistenti bili su u strahu nastaviti pružati uslugu asistencije zbog straha da ne zaraze korisnika, koji se sam po sebi nalazi u određenom zdravstveno problemu.
Pandemija je također ukazala koliko su osobe s invaliditetom sustavno nezbrinute, kako postoje veliki nedostaci i propusti sustava i određenih institucija, pogotovo se uočilo kako naša zajednica – naši gradovi i općine nemaju nikakvu evidenciju osoba s invaliditetom kojima bi se trebala pružiti podrška u takvim situacijama, institucije su se još više povukle i postale nedostupne nego prije. Pravo na informacije, na zdravstvenu zaštitu nestale su. Nitko nije pružio nikakvu pomoć ili podršku osobama s invaliditetom, nije bilo nikakvih sustavnih radnji, osobe su bile ustvari prepuštene same sebi. S pravom mogu reći da su tu udruge preuzele veliku ulogu i veliku odgovornost, nisu dopustile da članovi ostanu nezbrinuti iako nisu dobile nikakvu adekvatnu potporu od svojih nadležnih, i da smo još više uvidjeli kolika je velika naša uloga. Reakcije nadležnih su bile spore, upute nejasne, sami smo morali donositi velike i teše odluke i biti odgovorni za njih.
Udruge kao pružatelji usluga u vrijeme pandemije imali su poteškoća u organizaciji pružanja usluga, strah od osiguranja financija, poštivanje Zakona o radu, osiguranje zaštitne opreme, nepovjerenje korisnika, nedostatak podrške nadležnih institucija, spore reakcije i dr.
Pojedini donatori nisu bili fleksibilni te su tražili zadovoljenje unaprijed ugovorenih pokazatelja za provedbu projekata, zbog čega su udruge trebale potražiti alternativne načine ispunjenja preuzetih projektnih obveza.
Ukoliko gledamo udruge koje imaju osigurano direktno financiranje iz javnog proračuna te koje imaju dodijeljene javne ovlasti, poput Društava Crvenog križa, financijska situacija i provedba samih aktivnosti nije bila otežana. U vrijeme trajanja epidemije koronavirusa, u borbi protiv širenja koronavirusa, djelatnici i volonteri Društva Crvenog križa Krapinsko – zagorske županije i Gradskih društava svakodnevno su doprinosili radom na terenu, prevenciji i ublažavanju posljedica epidemije i promijenjenih životnih okolnosti. Nastavili su sa brojnim aktivnostima, poput podjele prehrambenih potrepština, humanitarnih paketa, karantene za vozače kamiona, pomoći u kući, aktivnosti pozivnih centara, psihosocijalne podrške osobama u izolaciji i karanteni, dostave zaštitnih sredstava i opreme i brojne druge aktivnosti za potresno pogođeno područje. Što se tiče aktivnosti rada s mladima, obzirom na to kako je postajala zabrana ulaska u odgojno-obrazovne ustanove, školama su poslani materijali u obliku prezentacija i radionica za provođenje preventivnih aktivnosti Crvenog križa na satovima razrednika.
U krizama poput prirodnih, ekoloških, tehnoloških i drugih nesreća, epidemija, oružanih sukoba i drugih situacija većih razmjera djelovanje udruga je vrlo važno stoga jedinice lokalne/regionalne samouprave moraju voditi računa o kojoj se udruzi radi, te udrugama od posebnog značaja osigurati dodatna sredstva za rad, a ostalima minimalno za hladan pogon kako se njihova opstojnost ne bi dovela u pitanje.
S druge strane udruge moraju jačati svoje kapacitete ljudske i materijalne, prihode ostvarivati iz više izvora i ako je Statutom propisano prihode ostvarivati na tržištu pokretanjem novih profitabilnih djelatnosti. Na taj način u slučaju bilo kakvih prirodnih, ekoloških, tehnoloških i drugih nesreća, epidemija, oružanih sukoba i drugih situacija većih razmjera neće u tolikoj mjeri osjetiti smanjenje pojedinih stavki prihoda.
U okvirima kriznih situacija u RH ponajprije tijekom pandemije, a naknadno i potresom uzrokovane prirodne katastrofe može se zaključiti kako cijeli državni sustav nije spreman na takve situacije i da su većinu usluga te pomoć korisnicima na terenu gotovo u potpunosti preuzele Udruge. Nadalje, krizni menadžment nije nepoznanica u svijetu te je u RH neophodna sustavna edukacija građana od rane školske dobi kako bi se kao mlada demokracija razvijali u pravom smjeru te gradili društvo koje će biti spremno na takve i slične situacije kako bi posljedice za sve nas bile što manje.
Krovne institucije RH koje su uspostavljene i osnovane od strane Vlade RH kao podrška za razvoj civilnoga društva u RH u kriznoj situaciji nisu dale nikakvu podršku OCD-ima, a posebno na području pogođenom potresom.
Drugim riječima, OCD-i rade na terenu već 6 mjeseci bez ikakve financijske podrške, a i same su ostale bez prostora za rad uz činjenicu da su zaposlenici OCD-a također u poziciji korisnika kojima je potrebna pomoć jer su ostali bez svojih domova.
Usprkos svemu udruga je nastavila sa provedbom aktivnosti kako bi na neki način vratili život u sam grad, a upravo su im u tome pomogli brojni volonteri, lokalni i međunarodni. Rade kao mobilni timovi, te pružaju podršku na terenu. U nekoj mjeri projekti koje su provoditi su pali u drugi plan, sada su najviše usmjereni na osnovne potrebe zajednice.
Od 29.12.2020. u RH nije raspisan niti 1 interventni natječaj koji bi osigurao podršku radu OCD-a na potresom pogođenom području.
Niti jedno državno tijelo nije pokazalo interes da provjeri kako zapravo OCD-i rade, i imaju li bilo kakav prostor za djelovanje, pa slijedom toga nije bilo niti podrške u smislu osiguranja nužnog prostora za rad OCD-a kao niti osiguranja nužnih sredstava za njihov opstanak i troškove hladnih pogona.
Održali su sastanak sa Vladom RH, a na sastanku je bilo i riječ o ESF natječaju „Jačanje kapaciteta OCD-a za odgovaranje na potrebe lokalne zajednice“ tzv. COVID natječaju na kojem je Vlada rekla kako će ubrzati proces obrade projektnih prijava te bi prve informacije o rezultatima trebale biti do kraja 6. mjeseca ove godine. Također, razgovaralo se i o mjerama RH za očuvanje radnih mjesta, njihovim dopunama i izmjenama.
Mjere za očuvanje radnih mjesta HZZ-a isključile su Udruge koje nisu u sustavu PDV-a, i/ili nisu ostvarile prihod od gospodarske djelatnosti što je apsurd jer civilni sektor prije svega zapošljava ogroman broj ljudi, a u državni proračun uplaćuje sva propisana davanja osim poreza na dobit što je također apsurd jer govorimo o organizacijama koje su neprofitne odnosno ne ostvaruju ostatak dobiti na koju je propisana obveza plaćanja poreza.
Kontaktirana je i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kako bi raspravili mogućnosti interventnih natječaja za potresno pogođeno područje, no obzirom da je došlo do pada lutrijskih sredstava, navedeno u ovom trenutku nije moguće.
Gledajući sve navedeno, OCD-i u RH nisu shvaćeni od strane državnih institucija kao ozbiljan sektor niti kao ozbiljan partner u izgradnji društva općenito te su prepuštene same sebi u situacijama kao što je prirodna katastrofa.
Jedinice lokalne i regionalne samouprave trebale su se također prilagoditi novim uvjetima i mogućnostima. Područje Krapinsko-zagorske županije je uz korona krizu bilo pogođeno i potresom.
Grad Donja Stubica što se tiče natječaja za udruge nije smanjivao predviđena sredstva, a kroz sam natječaj se financira djelovanje i aktivnosti 30-ak udruga. Udruge koje kroz 2020. godinu nisu mogle provoditi aktivnosti, a samim time nisu utrošile dodijeljena sredstva omogućeno je da ista utroše tijekom 2021. godine. Za udruge koje koriste gradske prostore za svoje rad, Grad je sufinancirao troškove samog prostora. U tijeku je i završetak izgradnje novog prostora za Multimedijalni centar u samom centru grada. Grad nastoji kontinuirano biti u komunikaciji sa udrugama, te im pružati podršku. U mnogim projektima udruga, Grad je uključen i kao partner u provedbi. Slična situacija je i u Gradu Zaboku. Grad Zabok je u cijelosti isplatio predviđena sredstva za udruge, osigurao se nastavak rada za 30-ak udruga. Kroz komunikaciju sa udrugama dogovorene su izmjene u provedbi aktivnosti, dozvoljene su relokacije sredstava.
Ukoliko gledamo županijsku razinu nastali su brojni izazovi, bilo je potrebno sagledati cijelu situaciju, vidjeti koje su mogućnosti proračuna u odnosu na ostvarene prihode, koje su potrebe za osiguravanjem različitih mjera i potreba obzirom na korona krizu i potres. Svaki odjel (resor) unutar institucije morao je sagledati mogućnosti prilagodbe novonastaloj situaciji, a prioritet u financiranju bile su organizacije koje pružaju različite usluge, osobito usluge za ranjive skupine društva, psihosocijalnu pomoć, rad civilne zaštite i potresno pogođeno područje. Pojedini natječaji i javni pozivi su obustavljeni, neki su ponovno raspisani uz smanjenje sredstava i prilagodbu natječaja kriznim situacijama (promjena kriterija, prioritetnih područja i skupina, financiranje hladnog pogona).
Brojne udruge stavile su na raspolaganje već ugovorena sredstva. Došlo je do smanjena sredstva za pojedine udruge- negdje na njihovu vlastitu inicijativu, dok su se sredstva uvećala u korist udruga koje su sudjelovale u pružanju skrbi građanima, posebno onima uključenim u rad sustava civilne zaštite. U 2020. udruge su se nosile sa brojnim poteškoćama oko realizacije projekata i programa prema planiranom i ugovorenom. No kroz zajednički dijalog, kompromis i reorganizaciju rad udruga i pružanje usluga je nastavljeno, nije bilo odustajanja od provedbe, dogovorene su prenamjene financijskih sredstava i slično.
Gledajući 2020. u odnosu na 2019. godinu sredstva za financiranje udruga putem natječaja su bila smanjena, što je i bilo očekivano. No, uspoređujući 2020. sa 2021. predviđena sredstva za udruge za 2021. su uvećana, gotovo jednaka kao za 2019. godinu.
Glavni cilj Zaklade je svojim djelovanjem stvarati aktivno civilno društvo koje u suradnji s javnim i poslovnim sektorom doprinosi razvoju lokalnih zajednica. Tijekom godine Zaklada raspisuje natječaje za projekte i građanske inicijative organizacija civilnog društva i tako doprinosi poboljšanju života u lokalnoj zajednici. O obzirom na ove krizne situacije potrebno je podržati ciljane programe iz zajednice, potrebno je promišljati o novom programiranju natječaja i strateškom financiranju istih. Kod planiranja novih natječaja važno je u proces izrade istih uključiti i samu lokalnu zajednicu, ključne dionike, kako bi sami natječaju bili po mjeri zajednice, njezinih potreba.
Dodatni komentari po završetku izlaganje panelista:
Cjelokupna situacija sa korona krizom negativno se odrazila i na samu djecu, njihova osnova prava su bila zakinuta. Online nastava zadala je brojne poteškoće djeci i mladima. Pojedini programi za djecu nastavili su se provoditi u izmijenjenom obliku dok su pojedini stali (kao što je program za djecu koja ne polaze vrtić). Slično je bilo i sa radom u školama i raznim modelima nastave. Sve navedeno negativno utječe i na djecu i njihovu okolinu, postaju opreznija, ali i prestrašena.
Udruge koje nisu imale vlastite prostore, već prostore koje su javnom vlasništvu, bile su zakinute za provedbu aktivnosti. Generalno gledajući, udruge su se prilagodile novom načinu rada uz nove uvjete rada. Nekako se i očekuje od samih udruga da su prilagodljive i da budu ta promjena u društvu.
Krizne situacije koje su nas zadesile nalažu kako su promjene nužne te kako se svi moramo prilagoditi novim uvjetima i načinu rada, te kako ta prilagodba i promjena treba biti zajednički iskomunicirana sa svim dionicima u zajednici.
VIDEO: DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE
