Online predavanje u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana dječjih prava
Svrha obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti o pravima djece. Prema Konvenciji o pravima djeteta (UN, 1989.) svako dijete ima pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja o svim pitanjima koja se na njega odnose, ima pravo na slobodu izražavanja, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, pravo na slobodu udruživanja, pravo na zaštitu privatnosti te pristup informacijama.
Ured UNICEF-a za Hrvatsku nedavno je objavio publikaciju “Smjernice za kvalitetnu participaciju djece u javnim politikama i odlučivanju”. Publikacija doprinosi boljem razumijevanju dječje participacije i uvažavanju mišljenja djece u odlukama koje ih se tiču. Ove smjernice su jedan od alata kako osigurati kvalitetnu participaciju djece i adolescenata u javnim politikama i odlučivanju.
Predavanje na spomenutu temu u sklopu kojeg je predstavljena istoimena publikacija održale su autorice publikacije, socijalne pedagoginje, izv. prof. dr. sc. Ivana Borić i dr. sc. Arijana Mataga Tintor. Predavanje je bilo namijenjeno svima koji rade s djecom i za djecu, ravnateljima, učiteljima, profesorima i stručnim suradnicima u odgojno – obrazovnim ustanovama, kao i organizacijama civilnog društva. Na predavanju se raspravljalo o dječjoj participaciji. U širem smislu dječja participacija zajednički je krovni pojam koji se odnosi na sve aktivnosti sudjelovanja djece te izražavanja mišljenja djece, dječje dobrobiti i aktivnog građanstva.
U užem smislu dječja participacija odnosi se na ostvarivanje participativne skupine prava propisanih u Konvenciji o pravima djeteta (UN, 1989.) i to najviše na članak 12, koji govori kako dijete ima pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja o svim pitanjima koja se na njega odnose.
Participirati znači dobivati i dijeliti informacije, biti pitan/pitana i konzultiran/konzultirana o stvarima koje se tiču djetetova života, sudjelovati u dječjim predstavničkim tijelima, sudjelovati u odlukama koje su važne za djecu i njihov život i predlagati i ostvarivati vlastite ideje i projekte, a sve to uz podršku i poštovanje odraslih i vršnjaka te u skladu s vlastitim interesima i mogućnostima.
Kao ključnom pokazala se važnost podrške kako djeci, tako i stručnjacima koji rade s djecom u procesu participacije, kroz dijalog i suradnju između svih dionika društva.