Vrhunska jela od zagorskog purana

Prezentacija «Jela od zagorskog purana» održana je u četvrtak navečer u zagrebačkom restoranu «Katedralis».Prezentaciju su zajednički organizirali Krapinsko-zagorska županija te Poljoprivredna zadruga «Puran zagorskih brega». Pošto se u SAD-u Dan zahvalnosti također zvan i Dan purice (Turkey day) slavi uvijek četvrtog četvrtka u studenom, Prezentacija je također održana baš na taj dan. Gostima, među kojima je bio i dožupan Zorko Vidiček, prezentirana su razna vrhunska jela od zagorskog purana/purice kao što je  purica s mlincima, pureći medaljone u umaku od naranče, sarma od zagorskog purana, pureći ujuške,  savitak od purećeg bijelog mesa u umaku od šampanjca te pjenicu od purećih jetara. U pripremanju jela su se koristili mlinci i pravi domaći kukuruzni kruh pekare «Pekom» iz Krapine. Degustaciju vina na prezentaciji omogućili su Vinarija «Preše» iz Hrašćine te poznati zagorski vinogradar g. Zvonko Sever iz Klanjca.

Obnova tradicije
Cilj ove prezentacije obnova te pomalo zaboravljene tradicije, a PZ «Puran zagorskih brega» želi potaknuti građane na što češću upotrebu zagorske puretine koja je nedovoljno zastupljena na jelovniku hrvatskih građana – rekao je Ivan Malogorski, upravitlej zadruge. Zagorske purane se proizvode na manjim seljačkim gospodarstvima prema načelima tradicijske poljoprivrede. Purani rastu polako u skladu s prirodnim ritmom i najveći dio života provode na otvorenom. Zbog toga postižu izvrsnu kvalitetu mesa, a nakon pravilne kulinarske pripreme vrhunski gurmanski užitak. Po svojstvima meso zagorskog purana visoke je kakvoće i karakterističnog okusa, nenadomjestivo je u dijetalnoj prehrani zbog visokog udjela bjelančevina te  male količine masti i kolesterola.Što se tiče zagorskog purana, on je  pasmina koja potječe od srednjeameričkog purana (Meleagris Gallopavo) koji je u naše krajeve dospio iz Italije početkom 16 st. (1523.g.), a najbolje se udomaćio na području Hrv. Zagorja.  On je specifičan po tome što se njegov uzgoj temelji na ispaši, dakle na uzgoju na otvorenom, na pašnjacima i livadama i to 7-8 mjeseci u godini – naime toliko vremena treba proći da zagorski puran dostigne idealnu težinu, a to je oko 3kg za puricu te oko 4,5 kg za purana.

Kvalitetno i ukusno meso
Pored ispaše hrane se žitaricama kao što su kukuruz, ječam i pšenica. Uzgoj na takav način i specifična klimatska obilježja hrvatskog zagorja stvorili su posebno ukusno meso koje ga je proslavilo diljem Europe. Meso zagorskog purana ima nizak udio masti i kolesterola, a s druge strane visok udio bjelančevina te je zbog tih  karakteristika svakako preporučljiv i u dijetalnoj prehrani. Zagorski je puran početkom 20.st. bio omiljena delicija na kraljevskim dvorovima u Londonu i Beču, kao i uostalom na našim prostorima, a tradicionalno se jeo u vrijeme Božića, bio je neizostavna namirnica na blagdanskim stolovima. Inače, zadruga je osnovana krajem 2003.g. u sklopu Projekta čiju je izradu potaknula Krapinsko-zagorska županija na inicijativu županice Vlaste Hubicki, dr.vet.med., a sjedište joj je u Krapini. Zadruga trenutno broji 21 zadrugara koji su iz raznih područja Krapinsko-zagorske županije.