Održana javna tribina „Radna prava u organizacijama civilnog društva“
Organizacije civilnoga društva, posebice udruge, susreću se s izazovima financiranja plaća svojih zaposlenika/ca, ali i činjenicom da se u udrugama najčešće radi prekovremeno što je tek u malo slučajeva i plaćeno. Također, razgovaralo se o važnim pitanjima sindikalnih udruživanja te drugih mogućnosti poboljšanja statusa zaposlenih u udrugama.
Moderator tribine bio je Igor Roginek, voditelj Programa JAKO iz Autonomnog centra- ACT. U uvodu se osvrnuo na situaciju u kojoj se nalaze tranzicijska društva, kakvo je i hrvatsko, koja su radnicima donijela visoku cijenu prelaska na slobodno tržište i privatno vlasništvo. U tim procesima socijalna država i socijalna politika su ostali zanemareni i nerazvijeni. Socijalne razlike su sve veće, a krug siromaštva sve širi. Sloboda, pluralizam interesa, tržište, demokratski procesi i procedure stvorile su i pluralizam sindikalnog organiziranja.
Umjesto nekadašnjeg centralističkog i monolitnog sindikata nastalo je više posebnih sindikalnih organizacija i sindikalnih središnjica. S druge strane, velika brojnost nepovezanih i nekoordiniranih sindikata dovodi ih u pasivan i neefikasan položaj bez stvarne moći da nešto učine. Ako je situacija sve teža, a sindikati sve nemoćniji, postoji li mogućnost da se u rješavanje ovih problema uključe i drugi akteri civilnog društva kao što su udruge? Već u ovom trenutku postavila su se brojna pitanja: da li ovakvo stanje pred radnike/ce stavlja potrebu da se organiziraju na druge načine i da pomoć traže od drugih oblika građanskog organiziranja – da li nastaju radničke organizacije civilnog društva (grupe koje okupljaju male dioničare, bivše radnike tvrtki u stečaju i slično) ili se pak formiraju nove udruge koje se bave pružanjem pomoći i podrške ugroženima i nezaposlenima radnicima koji su ostali na ulici nakon propadanja ili prodaje poduzeća u kojima su radili?
Da li se postojeće organizacije civilnog društva okreću rješavanju ovog problema u društvu? Prihvaćaju li aktivisti/ice NVO sektora radnike/ice kao ravnopravne aktere sposobne da artikuliraju i predstave svoje interese? Postoje li kapaciteti u NGO sektoru za ovakav vid djelovanja? Kakve su mogućnosti da se ovaj značajan dio građana/ki uključi u rješavanje svojih problema i, s druge strane, kako im pomoći u tome? Odgovore na ova pitanja, kao i druge zaključke s održane tribine možete naći u prilogu.
